Afazija

Afazija

Izraz afazija potječe od grčke riječi ” aphasia ” ( a – bez; phasia – govor ), što znači ” bez govora “. Afazija predstavlja gubitak ili poremećaj jezika i govora uzrokovan ozljedama mozga. Termin afazija uveo je Trousseau 1864. godine i tako zamijenio Brocaov termin afemija koji se koristio dotada. Termin afazija koristi se za osobe koje imaju dezintegriranu govornu komunikaciju nastalu poslije potpunog usvajanja govornih i jezičnih struktura kao i čitanja, pisanja te računanja. Uzroci nastanka afazije su oštećenja mozga dominantne hemisfere. Do oštećenja mozga može doći zbog:

bolesti krvnih žila ( tromboza, embolija i krvarenja ),
trauma, ozljeda,
tumora ( intracerebralni, ekstracerbralni ),
infekcija ( Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest, Pickova bolest… ).
U SAD–u je zabilježeno da oko milijun ljudi ima afaziju. Afazije se češće javljaju od Parkinsonove bolesti, mišične distrofije, cerebralne paralize. Može se pojaviti kod osoba bilo koje dobi, spola, rase ili nacionalnosti. Može biti privremena te se naziva tranzijentnom, a odnosi se na komunikacijski problem koji traje samo nekoliko sati ili dana. Do sada nisu poznati lijekovi kojima bi se afazija mogla izliječiti. Osobama s afazijom se ponudi govorna terapija, ali ona ne garantira izlječenje. Svrha govorne terapije je da se pomogne osobama s afazijom da iskoriste preostale vještine.
Donedavno je afazija bila bolest ljudi starije dobi ( između 70. i 80. godine ), no današnji tempo življenja s nizom stresnih situacija negativno utječe na funkciju središnjeg živčanog sustava i uzrokuje njegovu bolest.Rehabilitacija osoba s afazijom vrlo je složen i dugotrajan proces. U njemu značajnu ulogu ima logoped uz čiju pomoć osoba s afazijom uči nove načine komunikacije. Posebno kreiranim dijagnostičkim mjernim instrumentima potrebno je na samom početku precizno ispitati preostale govorno-jezične sposobnosti te utvrditi o kojoj vrsti afazije se radi. To je ujedno i osnovni preduvjet uspješne logopedske terapije koja treba započeti odmah u bolnici i nastaviti se u rehabilitacijskom centru , ali isto tako i nakon povratka kući. Ciljevi logopedske terapije su :iskoristiti neoštećene jezične sposobnosti, prihvatiti novonastale teškoće uzrokovane oštećenjem mozga, pomoći osobi s afazijom i njezinoj obitelji u nalaženju novih načina komuniciranja te poticati samopouzdanje u komunikaciji.

Kako komunicirati s osobom koja ima afaziju?

Govoriti osobi s afazijom kao da je odrasla, a ne kao djetetu.
Tokom komunikacije smanjiti ili ukloniti pozadinsku buku ( TV, radio, drugi ljudi… ).
Uvjerite se da imate pažnju osobe prije početka komunikacije.
Hvaliti sve pokušaje govorenja; učiniti govor ugodnim iskustvom i izazvati stimulirajuću konverzaciju; ohrabriti i upotrebljavati sve oblike komunikacije ( govor, pisanje, crtanje, da / ne odgovore, geste, kontakt očima, facijalne ekspresije… ).
Dati im vremena da govore i dopustiti razumnu količinu vremena da odgovore.
Prihvatiti sve komunikacijske pokušaje ( govor, gesta, pisanje, crtanje ) radije nego zahtijevati govor; izbjegavati teške kritike, ispravke; izbjegavati inzistiranje da se svaka riječ izgovori savršeno.
Neka vaša komunikacija bude jednostavna, pojednostavite rečeničnu strukturu, govorite normalnom visinom, naglašavati ključne riječi.
Uz govor koristite gestu i vizualna sredstva kad god je to moguće.
Ohrabrite ljude s afazijom da budu neovisni koliko god je to moguće, izbjegavajte govoriti umjesto njih, osim kada je to u potpunosti potrebno.
Osobe s afazijom treba uključivati u kućne aktivnosti, omogučiti im sudjelovanje u obiteljskim odlukama.